BENDOVI

HAUSTOR (Zagreb)

04.04.2003.

 

 

  

Osnova grupe nastala je 1977. godine kada su Darko Rundek (rođen 1956.) i Srđan Saher (roden 1956.) osnovali neformalnu grupu Komuna sa kojom su nekih dve godine neobavezno svirali. U to vreme Rundek je studirao književnost, pisao je za novine o pozorištu, a jedno kraće vreme bio je urednik kulturne rubrike Studentskog lista. Haustor je nastao 1979. godine a postavi: pevač i povremeni gitarista Darko Rundek, basista Srđan Saher, bubnjar Boris Lajner i gitarista Ozren Štiglić. U početku su vežbali u prostorijama avangardnog pozorišta Kugla glumište sa kojima su tesno sarađivali.

Na samom početku karijere Boris Lajner je paralelno svirao sa njima i sa grupom Azra, sve dok u Haustor nije došao bubnjar Zoran Perišić. Ubrzo su se grupi priključili saksofonista Damir Prica, klavijaturista Zoran Vuletić i trombonista Nikola Santro. ZahvaIjujući pomoći Dražena Vrdoljaka, 1980. godine za Radio Zagreb snimaju dve pesme, a "Moja prva Ijubav" brzo postaje hit. Iste godine nastupaju na Omladinskom festivalu u Subotici gde ostavljaju odličan utisak. Autorski spoj Rundeka koji je studirao i režiju na Kazališnoj akademiji, i Sahera koji je izučavao etnologiju, doneo je sasvim specifičan amalgam na tadašnjoj muzičkoj sceni. Rundek je ponudio široka interesovanja, a svoj nastup obojio teatralnošću, pantomimom i asocijativnom šminkom. Saherje pre Haustora svirao sa Branimirom Štulićem, a svoj muzički sklop zasnovao je na iskustvima strane i domaće etno muzike. Široko polje novog talasa omogućilo im je da svoje ideje neometano realizuju.

Početkom 1981. godine snimaju prvi singl tako što za pesmu "Moja prva Ijubav" bubnjeve svira Lajner a za "Pogled a bolju budućnost" Perišić. Zatim nastupaju na koncertu a beogradskom Domu omladine a okviru "Pozdrav iz Zagreba" i prolaze bolje nego Prljavo kazalište koje je posle njih sviralo. Već a proleće dobijaju novog bubnjara, Srdana Gulića, sa kojim rade debi album "Haustor". Na ploči su se našle dinamičnije Rundekove pesme "Radio", "Mijenjam se" i pomalo mistične i pshodelične Saherove "Duhovi", "Crni žbir" i "Lice". Saherov hit "Moja prva Ijubav" je i na albumu centralni događaj, diskretno inspirisan pripovetkom "Devojke a letnjim haljinama" Irvina Šoa. On se autorski ogleda a ličnoj i nostalgičnoj "60.-65." Na ploči se nije pojavila pesma "Radnička klasa odlazi a raj"jerje navodno bila nepodobna. U Jugotonu su pred samo objavljivanje ploče odlučili da pesmu odstrane, tako da je već odštampan omot prepravljan. Produkciju albuma radio je Husein Hasanefendić i u nekoliko pesama je odsvirao gitaru.

Debi pločom, bogatom svežim idejama i efektnim koncertima, vrlo brzo su se nametnuli kao jedan od četiri vodeća zagrebačka benda iz perioda novog talasa. Tako sa grupom Šarlo akrobata sviraju ispred Gang Of Four na zagrebačkom Bijenalu. Krajem 1981. godine objavljuju singl na kome su pored pesama "Zima", "Majmun i mjesec" i "Capri", posvećena njihovom saksofonisti Damiru Prici Capriju.

Pripreme za drugu ploču prekida njihov odlazak u JNA februara 1982. godine. Rad nastavljaju početkom 1983. godine a postavi Rundek, Saher, Prica, Gulić se priključio gitarista Zoran Zajec. Uz saradnju bogate duvačke sekcije i u produkciji Željka Brodarića Jappe snimaju ključni album "Treći svijet". Ploča precizno razvija njihovo istraživanje drugačijeg zvuka, koje se kreće od reggae muzike, preko latinoameričkog folklora, sve do fino upotrebljenih pop struktura. Rundek se a tekstovima inspiriše stripovima Huga Prata, biblijskim simbolima i jakim slikama iz literature i avanturističkih filmova. Pesme "Neobičan dan", "Zadnji pogled na Jeršaleim", "Babilonske baklje", "Skriven iza lažnih imena" ponudile su sasvim osobenu atmosferu, do tada retko sretanu a domaćoj muzici. Na albumu se našla i inkriminisana pesma "Radnička klasa odlazi a raj", jer je političko vreme izgleda sazrelo za nju.

Uprkos odličnom albumu, turneja nije prošla uspešno. Saher i Gulić 1984. godine napuštaju grupu i osnivaju sastav Brojani. Sledeći album "Bolero" Haustor radi a sastavu Rundek, Prica i Zajec. Ploča je snimljena delimično sa ritam mašinom a Rundek je svirao bas. U radu na ploči učestvovali su Jurij Novoselić (alt saksofon i sintisajzer), Rastko Milošev (gitara), Neven Frangeš (klavijature), Srdan Gulić (bubnjevi), Nikola Santro (trombon), Rade Šerbedžija (recitativ), te ženski prateći vokali, devojke iz grupe Naturalna mistika i glumica Anja Šovagović. Producenti ploče bili su Dragan Ćačinović i Mitar Subotić (Rex Ilusivii). Ploča im donosi drugi veliki hit a karijeri, pesmu "Ena'', ali to su i efektne "Šejn'', "Sejmeni" kao i ''Take The Money And Run" sa elementima rap muzike. Na koncertima povodom ploče sa njima su opet svirali Srđan Gulić, Prica i Santro, a pridružili su se basista Mario Barišić (ex Trobecove krušne peći), klavijaturista Alan Bjelinski (ex Aerodrom) i trubač Igor Pavlica.

Godine 1986. sa pesmom "Samo na čas" nastupaju na Zagreb festu, a 1988. godine objavljuju LP "Tajni grad". Kompletan materijal opet je komponovao Rundek, a produkciju su radili Rundek, Zajec i Hrvoje Hegedušić. Od novih članova, na ploči su svirali basista Marino Pelajić (ex Film) i klavijaturista Julije Reljić. Kao gost, bas je na pet kompozicija svirao Saher. "Tajni grad" je održao standarde koji su sami postavili, a pesme "Ula ulala", "Bi mogo da mogu", "Uzalud pitaš", "Uhode" i druge omogućile su im još bolju komunikaciju sa publikom.

Uoči priprema petog albuma za koji je snimljeno nekoliko pesama, Haustor 1990. godine prestaju sa radom. Rundek se sa porodicom preselio u Pariz, Saher je svirao u grupi Naturalna mistika, zatim je osnovao Vještice, a Prica sa gitaristom Draganom Pajićem i bubnjarom Ivanom Marušićem Klifom nastavlja a free jazz grupi Cul-de-Sac. Paralelno sa karijerom a Haustoru, Rundek je radio kao asistent režije u pozorištu, povremeno je glumio u predstavama, režirao je, radio drame, a 1990. godine je napisao muziku za film "Orao" Zorana Tadića. Tokom ratnih godina, Rundek je jedno veme bio zaposlen kao muzički urednik na Radio Brodu, a u Parizu je komponovao muziku za pozorišne predstave. Sa Vedranom Pertinelijem (muzički urednik na Radio France International) i violončelistom Arnoldom Ašarom snimio je šest pesama koje su bile predvidene za objavljivanje a Italiji. U Parizu je organizovao i dva klupska nastupa improvizovanog Haustora a postavi: Rundek (vokal i gitara), Boris Lajner (bubnjevi), Toma Tanasković, (gitara - bivši menadžer Riblje čorbe koji je u to vreme živeo a Parizu), Aleksis Rosos (saksofon) i Beograđanin Pavle Kovačević (klavijature i bas).

Krajem 1995. godine Rundek se vratio a Zagreb, okupio sastav i održao seriju prihvaćenih koncerata (10 000 Ijudi u Zagrebu), jer interesovanje za pesme Haustora nije jenjavalo tokom godina. U vreme najveće inflacije 1993. godine a Srbiji su se pojavila dva piratska diska na kojima su reizdata sva četiri albuma grupe. Krajem 1995. godine u Hrvatskoj je objavljena kompilacija njihovih najvećih hitova sa izborom od osamnaest pesama. U isto vreme, a paralelno sa koncertima Rundek bands (koji čine danovi reggae grupe Naturalna mistika) po Hrvatskoj, objavljen je CD "Ulje je na vodi" na kome se našao snimak nastupa Haustora održanog 6. januara 1982. godine a klubu Kulušić. Kao gosti sa njima su to večeri nastupili Jurij Novoselić (alt saksofon) i Stanko Juzbašić (udaraljke). Uz njihov standardan materijal to je i šest ranije neobjavljenih pesama. Doduše, slab kvalitet snimka ne nudi validan koncertni dokument njihove prošlosti.


Krajem 1996. godine Rundek je objavio prvu solo ploču "Apokalipso".