|
|
|
|
BENDOVI
|
HAUSTOR (Zagreb) |
04.04.2003. |
Osnova grupe nastala je 1977. godine kada su Darko
Rundek (rođen 1956.) i Srđan Saher (roden 1956.) osnovali neformalnu grupu
Komuna sa kojom su nekih dve godine neobavezno svirali. U to vreme Rundek je
studirao književnost, pisao je za novine o pozorištu, a jedno kraće vreme
bio je urednik kulturne rubrike Studentskog lista. Haustor je nastao 1979.
godine a postavi: pevač i povremeni gitarista Darko Rundek, basista Srđan
Saher, bubnjar Boris Lajner i gitarista Ozren Štiglić. U početku su vežbali
u prostorijama avangardnog pozorišta Kugla glumište sa kojima su tesno
sarađivali. Na samom početku karijere Boris Lajner je
paralelno svirao sa njima i sa grupom Azra, sve dok u Haustor nije došao
bubnjar Zoran Perišić. Ubrzo su se grupi priključili saksofonista Damir
Prica, klavijaturista Zoran Vuletić i trombonista Nikola Santro.
ZahvaIjujući pomoći Dražena Vrdoljaka, 1980. godine za Radio Zagreb snimaju
dve pesme, a "Moja prva Ijubav" brzo postaje hit. Iste godine nastupaju na
Omladinskom festivalu u Subotici gde ostavljaju odličan utisak. Autorski
spoj Rundeka koji je studirao i režiju na Kazališnoj akademiji, i Sahera
koji je izučavao etnologiju, doneo je sasvim specifičan amalgam na tadašnjoj
muzičkoj sceni. Rundek je ponudio široka interesovanja, a svoj nastup obojio
teatralnošću, pantomimom i asocijativnom šminkom. Saherje pre Haustora
svirao sa Branimirom Štulićem, a svoj muzički sklop zasnovao je na
iskustvima strane i domaće etno muzike. Široko polje novog talasa omogućilo
im je da svoje ideje neometano realizuju.
Početkom 1981. godine snimaju prvi singl tako što za
pesmu "Moja prva Ijubav" bubnjeve svira Lajner a za "Pogled a bolju
budućnost" Perišić. Zatim nastupaju na koncertu a beogradskom Domu omladine
a okviru "Pozdrav iz Zagreba" i prolaze bolje nego Prljavo kazalište koje je
posle njih sviralo. Već a proleće dobijaju novog bubnjara, Srdana Gulića, sa
kojim rade debi album "Haustor". Na ploči su se našle dinamičnije Rundekove
pesme "Radio", "Mijenjam se" i pomalo mistične i pshodelične Saherove "Duhovi",
"Crni žbir" i "Lice". Saherov hit "Moja prva Ijubav" je i na albumu
centralni događaj, diskretno inspirisan pripovetkom "Devojke a letnjim
haljinama" Irvina Šoa. On se autorski ogleda a ličnoj i nostalgičnoj
"60.-65." Na ploči se nije pojavila pesma "Radnička klasa odlazi a raj"jerje
navodno bila nepodobna. U Jugotonu su pred samo objavljivanje ploče odlučili
da pesmu odstrane, tako da je već odštampan omot prepravljan. Produkciju
albuma radio je Husein Hasanefendić i u nekoliko pesama je odsvirao gitaru.
Debi pločom, bogatom svežim idejama i efektnim koncertima, vrlo brzo su se
nametnuli kao jedan od četiri vodeća zagrebačka benda iz perioda novog
talasa. Tako sa grupom Šarlo akrobata sviraju ispred Gang Of Four na
zagrebačkom Bijenalu. Krajem 1981. godine objavljuju singl na kome su pored
pesama "Zima", "Majmun i mjesec" i "Capri", posvećena njihovom saksofonisti
Damiru Prici Capriju. Pripreme za drugu ploču prekida
njihov odlazak u JNA februara 1982. godine. Rad nastavljaju početkom 1983.
godine a postavi Rundek, Saher, Prica, Gulić se priključio gitarista Zoran
Zajec. Uz saradnju bogate duvačke sekcije i u produkciji Željka Brodarića
Jappe snimaju ključni album "Treći svijet". Ploča precizno razvija njihovo
istraživanje drugačijeg zvuka, koje se kreće od reggae muzike, preko
latinoameričkog folklora, sve do fino upotrebljenih pop struktura. Rundek se
a tekstovima inspiriše stripovima Huga Prata, biblijskim simbolima i jakim
slikama iz literature i avanturističkih filmova. Pesme "Neobičan dan", "Zadnji
pogled na Jeršaleim", "Babilonske baklje", "Skriven iza lažnih imena"
ponudile su sasvim osobenu atmosferu, do tada retko sretanu a domaćoj muzici.
Na albumu se našla i inkriminisana pesma "Radnička klasa odlazi a raj", jer
je političko vreme izgleda sazrelo za nju. Uprkos
odličnom albumu, turneja nije prošla uspešno. Saher i Gulić 1984. godine
napuštaju grupu i osnivaju sastav Brojani. Sledeći album "Bolero" Haustor
radi a sastavu Rundek, Prica i Zajec. Ploča je snimljena delimično sa ritam
mašinom a Rundek je svirao bas. U radu na ploči učestvovali su Jurij
Novoselić (alt saksofon i sintisajzer), Rastko Milošev (gitara), Neven
Frangeš (klavijature), Srdan Gulić (bubnjevi), Nikola Santro (trombon), Rade
Šerbedžija (recitativ), te ženski prateći vokali, devojke iz grupe Naturalna
mistika i glumica Anja Šovagović. Producenti ploče bili su Dragan Ćačinović
i Mitar Subotić (Rex Ilusivii). Ploča im donosi drugi veliki hit a karijeri,
pesmu "Ena'', ali to su i efektne "Šejn'', "Sejmeni" kao i ''Take The Money
And Run" sa elementima rap muzike. Na koncertima povodom ploče sa njima su
opet svirali Srđan Gulić, Prica i Santro, a pridružili su se basista Mario
Barišić (ex Trobecove krušne peći), klavijaturista Alan Bjelinski (ex
Aerodrom) i trubač Igor Pavlica.
Godine 1986. sa pesmom "Samo na čas" nastupaju na
Zagreb festu, a 1988. godine objavljuju LP "Tajni grad". Kompletan materijal
opet je komponovao Rundek, a produkciju su radili Rundek, Zajec i Hrvoje
Hegedušić. Od novih članova, na ploči su svirali basista Marino Pelajić (ex
Film) i klavijaturista Julije Reljić. Kao gost, bas je na pet kompozicija
svirao Saher. "Tajni grad" je održao standarde koji su sami postavili, a
pesme "Ula ulala", "Bi mogo da mogu", "Uzalud pitaš", "Uhode" i druge
omogućile su im još bolju komunikaciju sa publikom. Uoči
priprema petog albuma za koji je snimljeno nekoliko pesama, Haustor 1990.
godine prestaju sa radom. Rundek se sa porodicom preselio u Pariz, Saher je
svirao u grupi Naturalna mistika, zatim je osnovao Vještice, a Prica sa
gitaristom Draganom Pajićem i bubnjarom Ivanom Marušićem Klifom nastavlja a
free jazz grupi Cul-de-Sac. Paralelno sa karijerom a Haustoru, Rundek je
radio kao asistent režije u pozorištu, povremeno je glumio u predstavama,
režirao je, radio drame, a 1990. godine je napisao muziku za film "Orao"
Zorana Tadića. Tokom ratnih godina, Rundek je jedno veme bio zaposlen kao
muzički urednik na Radio Brodu, a u Parizu je komponovao muziku za pozorišne
predstave. Sa Vedranom Pertinelijem (muzički urednik na Radio France
International) i violončelistom Arnoldom Ašarom snimio je šest pesama koje
su bile predvidene za objavljivanje a Italiji. U Parizu je organizovao i dva
klupska nastupa improvizovanog Haustora a postavi: Rundek (vokal i gitara),
Boris Lajner (bubnjevi), Toma Tanasković, (gitara - bivši menadžer Riblje
čorbe koji je u to vreme živeo a Parizu), Aleksis Rosos (saksofon) i
Beograđanin Pavle Kovačević (klavijature i bas).
Krajem 1995. godine Rundek se vratio a Zagreb, okupio
sastav i održao seriju prihvaćenih koncerata (10 000 Ijudi u Zagrebu), jer
interesovanje za pesme Haustora nije jenjavalo tokom godina. U vreme najveće
inflacije 1993. godine a Srbiji su se pojavila dva piratska diska na kojima
su reizdata sva četiri albuma grupe. Krajem 1995. godine u Hrvatskoj je
objavljena kompilacija njihovih najvećih hitova sa izborom od osamnaest
pesama. U isto vreme, a paralelno sa koncertima Rundek bands (koji čine
danovi reggae grupe Naturalna mistika) po Hrvatskoj, objavljen je CD "Ulje
je na vodi" na kome se našao snimak nastupa Haustora održanog 6. januara
1982. godine a klubu Kulušić. Kao gosti sa njima su to večeri nastupili
Jurij Novoselić (alt saksofon) i Stanko Juzbašić (udaraljke). Uz njihov
standardan materijal to je i šest ranije neobjavljenih pesama. Doduše, slab
kvalitet snimka ne nudi validan koncertni dokument njihove prošlosti.
Krajem 1996. godine Rundek je objavio prvu solo ploču "Apokalipso". |
|